U tjelesne tekućine ubrajaju se: proizvodi žlijezda s vanjskim lučenjem, egzokrinih žlijezda, tzv. sekreti ili izlučevine (slina, znoj); proizvodi žlijezda s unutarnjim lučenjem, endokrinih žlijezda, tzv. inkreti (žuč, sperma) i krv, tekućina koja služi prenošenju hranjivih tvari po tijelu.
Tjelesne tekućine pokretački su sok života, međutim smatraju se nečim zazornim. Ovaj rad razmotrit će podrijetlo te zazornosti, te nakon toga pojavljivanje tjelesnih tekućina kao sastavnica umjetničkih djela suvremenih umjetnika u kontekstu body arta, htijenja svakog pojedinog umjetnika te u kontekstu simulacije svetoga, okultnoga ili, s druge strane, onog što nas definira u osobnom i ljudskom smislu. Rad će razmotriti djelovanje Hermanna Nitscha i bečkih akcionista koji su u svojim performansima koristili tjelesne izlučevine kako bi oživjeli dionizijske misterije, preko britanskog dvojca Gilbert & George koji radi litografije od mikroskopski uvećanih sekreta, sve do suvremenog umjetnika Marca Quinna koji je napravio svoj autoportret od zamrznute krvi, čineći od krvi ekvivalent vlastite osobe. Uz njih će se analizirati rad još nekoliko umjetnika koji u svojem radu koriste tjelesne tekućine ili izlučevine, poput Zlatka Kopljara, Wima Delvoyea, Andresa Serrana.