Bioetički inkubator – Studentski bioetički forum je program Udruženja studenata filozofije koji se izvodi od 2005./2006., a izrastao je iz Studentske bioetičke radionice, preko Ljetne škole bioetike do onog što je danas. Iako je sam program puno širi od onog iz čega je izrastao, njegov glavni dio i danas jest studentska bioetička radionica, koja se od 2005. svake godine održava u sklopu Lošinjskih dana bioetike. U različitim elementima programa Bioetički inkubator tijekom 2008. i 2009. godine sudjelovalo je ukupno pedesetak studenata, a u središnjem dijelu programa tridesetak studenata i to sa Sveučilišta u Zagrebu (Filozofski fakultet – Odsjek za filozofiju i Odsjek za sociologiju; Prirodoslovno–matematički fakultet – Biološki odsjek), Sveučilišta u Rijeci (Filozofski fakultet – Odsjek za filozofiju), Univerziteta u Beogradu (Medicinski fakultet), te Sveučilišta u Beču (Filozofski fakultet). Studentska bioetička radionica s temom „Bioetika i feminizam” predstavljala je krunu višemjesečnog rada zagrebačkih studenata te svojevrsnu materijalizaciju dogovorene suradnje sa studentima iz drugih sveučilišnih centara.
Polazište ove radionice može se iskazati na sljedeći način. Odnos bioetike i feminizma pitanje je koje još uvijek nedovoljno razmatrano na način koji bi nas mogao dovesti do istinskog razumijevanja svega onoga što iz njega proizlazi. Osim toga, različiti pristupi bioetici i feminizmu vrlo su rijetko objedinjeni u zajedničkom dijalogu kroz koji tek sve dimenzije ove slojevite teme mogu doći do izražaja. Takav dijalog, pak, može biti ostvaren jedino ukoliko bude zasnovan na postavkama integrativne bioetike, odnosno metodološkim načelima interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti. U pluriperspektivnom horizontu integrativne bioetike i feminizam bi, dakle, bio jedna od neizostavnih perspektiva, ali ukoliko se ima u vidu da ni jedan partikularni pristup nije sam po sebi dovoljan, nego se njegova puna vrijednost pokazuje tek u umrežavanju i ravnopravnom dijalogu s drugim pristupima. Parafrazirajući poznatu Kantovu izreku, moglo bi se reći da je pluriperspektivizam (i integrativna bioetika) bez feminističkog pristupa prazan, a da je feminizam (i feministička bioetika) bez pluriperspektivnog pristupa slijep. Ako bi metodološke postavke integrativne bioetike u praksi bile dosljedno implementirane, ne bi bilo potrebe za razvijanjem strategija zaposjedanja bioetičkoga područja od strane feminizma, što ujedno znači da se feminizam u tom slučaju ne bi trebao bojati za svoju podzastupljenost u bioetičkim raspravama. Stoga u raspravi o feminizmu i bioetici treba razmatrati ne samo mogućnosti feminističkoga doprinosa raspravi o bioetičkim pitanjima i oblikovanju jednog šireg bioetičkog pristupa nego i mogućnost da bioetika (u prethodno naznačenom, integrativnom smislu) doprinese samorazumijevanju i samoosmišljavanju feminizma. No, svakako treba razmatrati i pojedine važne doprinose feminizma bioetičkoj raspravi, i to kako u njezinu biomedicinskom, tako i u njezinu ekološkom odsječku, u rasponu od pitanja ženskoga zdravlja i sistema zdravstvene skrbi do ekofeminizma i tehnofeminizma.
U tom se horizontu kretalo dvanaest održanih izlaganja: ZDRAVKO POPOVIĆ: Razlika između spola i roda; KATARINA BUNTAK: Uloga tjelesnosti u okviru promijenjenog shvaćanja materijalnosti i rodno–spolnih pitanja; MATEJA BORGUDAN: Trudnička tjelesnost i surogatno majčinstvo; NEVENA MILOSAVLJEVIĆ, IVANA ŽIVKOVIĆ: Alternativna medicina kao moguće ishodište novih putova medicinske spoznaje; MORANA STARČEVIĆ: Feministička kritika tijela u cyberspaceu; MATEJA KOVAČIĆ: Tehnologija i žensko tijelo u Ghost in the Shell; ITA KALEBIĆ, MARKO KUKOR: Feministički pristup problematici kloniranja; MARIJANA FILIPETI: Žene i priroda u ekofeminističkoj perspektivi; PETAR ODAK: Veza specizma i seksizma i njeno kulturno perpetuiranje; MAXIMILIAN WOLLNER: Može li eksperimentalna filozofija biti korisna za bioetiku i feminizam?; IVAN CEROVAC, HELENA MODERČIN: Osnovni konflikti feminizma i modernog liberalizma; ANDREA MEŠANOVIĆ, MIRELA FUŠ: Afirmativna akcija – prikrivena diskriminacija?
Kasnivši sa realizacijom ovog projekta, posljedica čega je objavljivanje tek sedam od gore navedenih dvanaest radova i to kako slijede u samom zborniku. Kako mi je ovo kao uredniku tek prva izdana publikacija, tako bih ponizno molio pažljivijeg čitatelja da sve manjkavosti i nedostatke ne uzme za preveliko zlo. Također, po smjeru intencije za realizaciju ovog zbornika ovako i u ovom obliku, te iako gdjegod to nije bilo moguće, intervencije urednika i lektora bile su minimalne.
Inače, ideja da se izdaju studentski radovi sa Studentske bioetičke radionice bila je već realizirana u prošlom izdanju ČEMU–a (stručni studentski časopis Udruženja studenata filozofije, god. VIII., br. 16/17, Zagreb 2009) kada su izdani radovi sa 6. lošinjskih dana bioetike. Godina dana pauze (neizdavanje radova sa 7. lošinjskih dana bioetike) nije nas obeshrabrila da zamisao o objavljivanju radioničkih radova u jednom ovakvom zborniku ne provedemo u djelo.
Uz odgovarajuću financijsku potporu, ideja je ponovo oživjela, rezultat čega je knjižica koju držite u rukama.
