Uspješno izdavanje studentskih radova s 8. lošinjskih dana bioetike (Bioetika i feminizam. Zbornik radova studentske bioetičke radionice s 8. lošinjskih dana bioetike, Mali Lošinj, 17. – 20. svibnja 2009.) ponukalo je izdavača na daljnji rad u tom smjeru. Kako je u prirodi stvari koje žele evoluirati ka boljem da to i čine, tako je logičan slijed bio upravo rođenje potencijalne tradicije, odnosno izdanja i drugog Zbornika iz istog temelja. Upućenijem će čitatelju biti poznato da je ovaj temelj Lošinjski dani bioetike koji se u gradu Malom Lošinju održavaju od 2002., a u sklopu čijih se programa rodila ideja o studentskoj bioetičkoj radionici, koja je pak zaživjela na 4. lošinjskim danima bioetike 2005. godine. U maniri vlastitog rasta i evolucije radionica kroz godine preko ljetne škole bioetike izrasta do Bioetičkog inkubatora – studentskog bioetičkog foruma, projekta usmjerenog na cjelogodišnji studentski rad o bioetičkim temama.
Bioetički nam pak inkubator kroz 2009. i 2010. donosi rad na istraživanju teme „Bioetika i umjetnost“, njihovih korelacija i otklona. Vrhunci ovih istraživanja ili barem dijelovi istih nalaze se u knjižici koju upravo držite u rukama, a to su studentska izlaganja sa Studentske bioetičke radionice održane u okviru 9. lošinjskih dana bioetike pod nazivom „Bioetika i umjetnost“. U izvedbi rezultata istraživanja sudjelovali su studenti filozofskih fakulteta iz Zagreba, Rijeke, Splita, Sarajeva, Novog Sada i Beograda, studenti Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba te studenti Medicinskog fakulteta u Rijeci.
Opravdanost ovog istraživanja leži u činjenici što međuodnos bioetike i umjetnosti u dosadašnjim bioetičkim raspravama na našim prostorima uopće nije bio sustavno tematiziran, a i u svjetskim je razmjerima o toj problematici diskutirano tek marginalno, ponajprije zbog toga što nije bila prepoznata njezina važnost. Polazište za artikuliranje i promišljanje ovog međuodnosa bio je teorijski koncept integrativne bioetike i pluriperspektivnosti, u kojem se na bioetiku gleda kao na otvoreno područje susreta i dijaloga različitih pristupa koji se okupljaju radi rasprave i rješavanja etičkih pitanja vezanih za život u cjelini u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima. Pluriperspektivnost pak objedinjavanje i dijaloško posredovanje ne samo različitih znanstvenih pristupa (interdisciplinarnost) nego i neznanstvenih prinosa, uključujući različite načine refleksije, različite misaone i kulturne tradicije, odnosno različite poglede koji počivaju na kulturnim, rodnim, religijskim, političkim i inim posebnostima.
Promatrajući svijet s ovih pozicija, umjetnička nam perspektiva postaje nezaobilazna; njezin osobiti rakurs u promatranju svijeta i života – bilo da se radi o različitim književnim formama (poezija, proza, drama i dr.) i teatru, bilo da se radi o slikarstvu i kiparstvu, performance artu i land artu, bilo da se radi o filmu i videu – i zbog samo njoj svojstvenog načina refleksije, koji je u stanju da djeluje na razvijanje svijesti, a osobito senzibiliteta za pitanja koja se tiču čovjeka, njegova života i zdravlja, kao i ne-ljudskih živih bića i prirode u cjelini; jer nam upravo ona može reći ono što na vidjelo ponekad ne može iznijeti jedan teorijski argument.
No valja imati na umu i otklon. Naime to da određene umjetničke prakse posreduju vrijednosti koje su u skladu s bioetičkim principima, ima suprotnost i u otklonu od istih, odnosno umjetnost može djelovati i suprotno njima. Stoga smo, u osnovi, razmatrali dva pitanja: ono o „iskoristivosti“ različitih umjetničkih djela i akcija u osvjetljavanju bioetičkih problema, te ono o „bioetičnosti“ pojedinih umjetničkih djela i akcija.
U skladu s već spomenutim „pokretanjem tradicije“, uredničke intervencije u tekst bile su minimalne, pa ako se gdjegdje i potkrala koja greška, urednik ponizno upućuje ispriku zbog nedostatnosti u realizaciji ovog posla. Također, u skladu sa svojom pluripespektivnom uređivačkom pozicijom, ali i osobnim stavom o jeziku, tekstovi srpskih i bosanskih autora nisu kroatizirani već su lektorirani i objavljeni u „originalu“
